"Marriage Savers"

U prvim fazama bračnog života, pitanja koja se najčešće postavljaju a koja se mogu razriješiti uključivanjem partnera u bračnu terapiju, tiču se teškoće sa tolerisanjem bliskosti, seksualni problemi, problemi pregovaranja o razlikama, problemi uspostavljanja novih odnosa sa porodicama porijekla. Glavne zamke za parove su:

-Sindrom utopije-mitsko očekivanje da ljubav, seks i brak znače savršeno uklapanje zauvijek;

-Problemi postavljanja granica u vezi sa porodicom (suviše zatvorene granice-prekidanje kontakta, suviše otvorene granice-zavezanost sa porodicom porijekla);

-Postojanje trougla za stabilizovanje bračnog odnosa (pretjerana usredsređenost na djecu, pretjerano ulaganje u posao, alkohol, afere...).

Politika većine američkih država još od 2004. godine, je podržavanje projekata i  pokušaja da se ojača porodica i brak, kako bi se povećao broj djece koja rastu uz oba roditelja, koji su u zdravom i stabilnom braku. Bračni programi imaju za cilj pružanje podrške, informacija i edukacije o zdravim partnerskim odnosima i braku. Posebno su razvijeni programi kojima se želi pružiti podrška budućim roditeljima, time što se parovi pripremaju za dolazak novog člana porodice, kako bi što bolje izašli na kraj sa neizbježnim stresom i promjenama u životu koje donosi beba sa sobom (Bringing Baby Home), a neki, pak imaju za cilj da učine šire dostupnim bračna savjetovališta svima kojima je takva pomoć potrebna (Marriage Savers).

Kao što je korisno pohađati školu za trudnice, tako bi svakom paru koji se priprema za dolazak novog člana, bilo dobro ponuditi da pohađa program koji bi ih pripremio za ono što ih očekuje u narednom period. I ne samo to, već im dati mogućnost da rade na svom odnosu prije nego dođe beba, da razriješe neka partnerska pitanja prije nego se situacija zakomplikuje dobijanjem nove uloge i gomile obaveza sa njom. Na ovaj način bi se prevenirali mnogi problemi (razvijanje distance, sukoba, javljanje izvanpartnerskih veza, miješanje porodica porijekla u život mladog para, javljanje depresije, pa i razvod) a zarad ostvarenja osnovnog cilja - očuvanje braka i porodice.

Sem toga, valjalo bi pružiti podršku i onim parovima koji su već dobili bebu, a kojima bi koristio rad na očekivanjima od braka u tom novom trenutku, zatim važna može biti tema karijere oba partnera i usklađivanje sa obavezama roditeljstva, tema seksualnih odnosa i intimnosti (oblast u kojoj često postoje problemi, a o čemu se najmanje govori), odnos sa porodicama porijekla (neki partneri, iako su u braku, sebe prvenstveno vide kao člana svoje primarne porodice), tema slobodnog vremena (kojeg je malo, često se mora unaprijed planirati, nema spontanosti), tema komuniciranja (mnogi parovi ne vladaju osnovnim vještinama uspješne komunikacije), zatim rješavanje konflikata (neki izbjegavaju svaki konflikt jer su u svojim porodicama porijekla naučili da se odrasli ljudi nikada ne svađaju)...

Isto tako, nakon dolaska djeteta u život bračnog para, valjalo bi im ponuditi neki program koji bi imao za cilj pružanje podrške roditeljstvu. Posebno na samom početku, mladi roditelji su puni dilema i pitanja vezano za svoju roditeljsku ulogu. To je tako važna uloga, a ne postoji škola koju možemo pohađati kako bi bili uspješni na ovom polju. Mnogima bi bile korisne neke smjernice, rad na uvjerenjima partnera koje su donijeli iz svojih porodica porijekla o kojima se često i ne govori, zatim donošenje odluka u vezi sa podizanjem djeteta...

Praksa je pokazala da se na terapiju često javljaju novopečene mame, koje se žale na svoju nervozu, napetost, česte svađe sa partnerom, sklonost naglim izlivima bijesa, preispitivanjem sebe u ulozi majke i supruge, malo spavanja, bavljenje bebom i ničim drugim, pitanja koliko su uspješne u tome što rade, jesu li loše majke što nekad imaju potrebu da se isključe i imaju malo mira za sebe…  U ovim situacijama, može im se ponuditi individualna terapija, ili pak partnerska, ukoliko je i druga strana zainteresovana da radi na unaprijeđenju odnosa.

Bračno savjetovanje ima najviše uspjeha kada se radi o mladim bračnim parovima koji se još uvijek međusobno vole i žele da sarađuju. Uspjeh je slabiji kada se radi o parovima u kojima partneri suviše kasno dolaze na razgovor, onda kada je jedno od njih već riješilo da okonča vezu i ne želi da čuje savjet koji bi pomogao da se brak nastavi.

Valentina Miketić, porodični psihoterapeut