Zvuči
zabavno? Prosječnom današnjem roditelju moglo bi zvučati više kao povod da se
pozove socijalna služba, naročito kad uzmemo u obzir da u snimljenom nastavku
roditelji opet izgube Kevina ni manje ni više nego u Njujorku!
U
mnogim američkim državama zakon je regulisan tako da je donja granica
ostavljanja djeteta samog kod kuće punih dvanaest godina. Ostavljanje mlađeg
djeteta smatra se – zlostavljanjem, pa čak i ako se radi o ostavljanju djeteta
samog u kolima na deset minuta. U Crnoj Gori, zakon nije precizno definisao ovu
problematiku, ali se zanemarivanjem smatra ostavljanje djeteta samog ako je ono
predškolskog uzrasta. Predškolski uzrast se završava sa šest godina, kada
dijete kreće u školu. U maloj „anketi“ koju sam provela među prijateljima i
poznanicima za potrebe pisanja ovog teksta, pitala sam ih da li bi ostavili kod
kuće samo dijete staro šest godina. Uglavnom sam, kao psiholog koji se bavi
roditeljstvom i „možda pomalo previše brižna“ majka dobijala iznenađujuće
odgovore: „pa, da, veliki su sa šest godina“, „i ja sam ostajao kod kuće sa
šest godina, nije mi se išlo u vrtić“, „da, ja sam ostavljala sina, samo ga
pozovem da proverim je li isključio šporet“, i tako dalje.
Nesumnjivo
ćemo se svi, kao roditelji, neminovno naći u situaciji da moramo ostaviti
dijete samo u nekom trenutku. Stav struke prema ovom pitanju je da ne postoji
univerzalna granica ni tačno određen uzrast na kome bismo mogli ostaviti dijete
samo kod kuće a da to ne šteti njegovoj bezbjednosti niti emotivnom razvoju.
Naravno, prije svega se moramo držati onog minumuma koji je određen zakonom
naše zemlje, a u ostalom pratiti razvoj i potrebe svoga djeteta. Dakle, moramo
biti potpuno sigurni da je dijete dovoljno zrelo i da posjeduje odgovarajuće
vještine kako bi moglo ostati samo kod kuće.
Nisu
sva djeca istog uzrasta podjednako zrela, tako da se odluka kada ćemo ostaviti
dijete samo ne može zasnivati samo na njegovom uzrastu. Umjesto toga, bitnije
je da procijenimo da li dijete:
ü pokazuje sposobnost, fizičku i
mentalnu, da se samo o sebi stara – obavlja ličnu higijenu, samo se hrani,
uzima tečnost,
ü uopšteno gledano, pokazuje dobru disciplinu,
poštuje pravila, donosi dobre odluke,
ü kakav stav ima dijete prema tome da
ostane samo kod kuće – ispitati eventualne strahove, nedoumice, odgovoriti
strpljivo i s razumijevanjem na dječja pitanja.
Pokazivanje
povjerenja djetetu koje je dovoljno zrelo može za njega značiti pozitivno
iskustvo, naročito ako je dobro pripremljeno. Ovo pozitivno utiče na djetetovo
samopouzdanje, učvrstiti odgovornost i nezavisnost. S druge strane, moramo
uzeti u obzir realne rizike kojima dijete može biti izloženo ukoliko ostane bez
nadzora.
Pored uzrasta i zrelosti, dijete bi
trebalo da razvije specifične vještine i usvoji neka znanja prije nego ga
bezbjedno ostavite bez nadzora. Dijete mora znati kome da se obrati, koga da
pozove, u slučaju neke neočekivane teškoće. Mora
imati mogućnost da kontaktira roditelja u svakom trenutku, znati Vaše puno ime,
broj telefona napamet, znati takođe svoje puno ime i adresu. U današnje vrijeme
roditeljima su od velike pomoći moderna sredstva komunikacije, kao što su
mobilni telefoni i Internet, a nekad se dijete može nadzirati preko Skype
kamere dok, na primjer, podgrijava ručak ili mu se ovim putem može pomoći čak i
oko domaćeg zadatka.
Kad jednom procijenite da vaše dijete
jeste dovoljno zrelo da ostaje samo kod kuće, vrijeme je da ga na pravi način
pripremite za ovaj izazov.
Preporučljivo je imati ’’probni period’’, ostavljanje djeteta
na kratko dok se zapravo nalazite u blizini kuće, kako biste provjerili kako će
se dijete snaći.
’’Igra’’, odnosno
’’glumljenje’’ mogućih situacija kako bi dijete lakše shvatilo šta da radi – ne
zaboravite, djeca najbolje uče kroz igru.
Uspostavite pravila, tako da dijete zna šta je dozvoljeno a šta zabranjeno kada vi niste kod
kuće; nekada nije loše napraviti listu ’’zadataka’’ koje dijete mora obaviti
dok vi niste kod kuće (školski zadaci, podgrijavanje ručka, sklanjanje tanjira,
tuširanje), kako bi im vrijeme bilo ispunjeno.
Redovno provjeravajte dijete telefonom, ili preko Skype, a dobro bi bilo imati i osobu od
povjerenja u komšiluku koja će ga povremeno obići.
Ohrabrite dijete da
sa vama razgovara o tome kako mu je bilo samom kod kuće, čega se plašilo, šta
mu je bilo teško, šta mu je bilo lijepo...
Ne pretjerujte. Čak
i zrelo i odgovorno dijete ne bi trebalo ostavljati predugo samo. Uključite i druge
mogućnosti, kao što su produženi boravci u školi, vanškolske aktivnosti,
dodatnu i dopunsku nastavu, organizujte čuvanje djece zajedno sa rođacima i
prijateljima.
Imajte na umu da je za razvijanje
nezavisnosti i odgovornosti dobro za dijete da povremeno ostaje samo, i stoga
nemojte po svaku cijenu izbjegavati ovaj korak naprijed!
Marica Stijepović, porodični terapeut
Нема коментара:
Постави коментар