Postporođajna depresija - učinimo da se ukloni stigma I

U ovom periodu se u nekim zemljama, kao što su Australija i Novi Zeland radi na pripremama za mjesec podizanja svijesti o važnosti podrške kada je u pitanju postporođajna depresija i druga stanja koja se u ovom životnom ciklusu mogu pojaviti, a vezana su za očuvanje mentalnog zdravlja kako roditelja, tako i cjelokupne porodice. Sa tim u vezi, uloga zajednice postaje sve važnija, jer se time pruža podrška majkama i porodicama, a i svojom ulogom može da doprinese da se osobe koje prolaze kroz teškoće ne osjećaju usamljenim i da se kreiranjem mreže podrške omogući da pomoć postane dostupnija. 

Istraživanja koja su rađena u Australiji ukazuju da će 50 000 majki biti dijagnostifikovano u 2015 – oj godini, a 93 od 100 majki koje se bore sa ovim stanjem neće potražiti potrebnu pomoć. Uticaj kulture je veoma važan, jer uvjerenja koja u nekoj kulturi postoje mogu da olakšaju ili otežaju pristup situaciji i način na koji se ona posmatra. Istraživanja u Velikoj Britaniji ukazuju da se 35 000 majki u tišini bori sa ovim stanjem, a da 38% majki koje su u drugom stanju i bore se sa depresijom imaju suicidalne misli.

            Poremećaji raspoloženja, kao što se uočava, se mogu javiti u bilo kojoj kulturi, a promjene koje trudnoća i porođaj nose, mogu doprinijeti da se pojave teškoće u funkcionisanju. U posljednje vrijeme se sve više i otvorenije priča i o teškoćama kroz koje očevi prolaze kada dođe do dolaska bebe u porodici. Pandas, UK organizacija koja u Britaniji pruža podršku porodicama sa ovim problemima ističe da 21% očeva ima depresivnu epizodu tokom prve godine života djeteta. 

Ukoliko izostane tretman ili ne dođe do poboljšanja, depresija i ostala stanja utiču i komplikuju vezu koja se formira između majke i djeteta, kod djeteta se mogu pojaviti problemi sa spavanjem, hranjenjem, intenzivni temper tantrumi, povećava se rizik za sljedeću depresivnu epizodu, kao i za major depresiju i sl. Kada se ove informacije imaju u vidu, postaje još razumljivije zašto je važno da se pruži podrška i otvori prostor da se može potražiti pomoć, a da to neće biti pogrešno protumačeno. Osim postporođajne depresije, stanja koja se mogu pojaviti su i anksioznost, depresija tokom trudnoće, postporođajna psihoza i bipolarni poremećaj. Kulturološka očekivanja i tradicija u velikoj mjeri utiču kako i na koji način će se ophoditi prema osobi koja prolazi kroz teškoće u ovom periodu i u kojoj mjeri neko osjeća da je potrebno tražiti pomoć. 

Okidači koji tokom trudnoće i početka roditeljstva mogu dovesti do poremećaja raspoloženja su hormonske promjene, istorija poremećaja raspoloženja, prethodno iskustvo nasilja, nedostatak mreže podrške i pomoći i td. Situacije koje povećavaju nivo stresa kod novog roditelja su neplanirana ili komplikovana trudnoća, dugotrajni porođaj ili teškoće prilikom porođaja, prerani ili zakašnjeli porođaj, problemi sa zdravljem bebe ili majke, odvajanje majke i bebe, očekivanja vezana za bebu, samohrano roditeljstvo, socioekonomski problemi i td.

Normalne reakcije uključuju emocionalni distres i opseg novih emocija koje se javljaju povodom jednog od najvažnijih životnih događaja. Većina novih roditelja iskusi nešto što se naziva popularno “baby blues” što predstavlja period povećane senzitivnosti nakon rođenja djeteta koje uključuje i vezuje se za povećani umor, anksioznost, neispavanost, promjene raspoloženja koje nestaju nakon kraćeg perioda.

Na majke utiče pritisak koji osjećaju da je sva briga na njima i to dodaje teret na već postojeće promjene koje roditeljstvo samo po sebi nosi. Mješavina osjećanja koja se javlja često uključuje i osjećaj izolacije ili netrpeljivost prema partneru vezanu za nove odgovornosti koje se javljaju. Sa druge strane, stanje očeva je nekako više u sjenci, a socijalna očekivanja koja postoje od muškarca u novoj ulozi uključuju rešavanja dodatnih finansijskih opterećenja, usklađivanje obaveza na poslu sa novim obavezama koje roditeljstvo nosi, osjećaj da je partner u ovom periodu fokusiran na dijete i sl.

Osjećanje krivice je veoma često prisutno i čini da se cjelokupno stanje pretvara u jedan začarani krug i komplikuje situaciju. Razumijevanje, strpljivost, tolerancija i podrška kako uže i šire porodice, tako i sredine je veoma važna i pomaže razvijanju zdravih odnosa i očuvanju zdravlja porodica.