MITOVI I ČINJENICE O PSIHOTERAPIJI

Sama riječ psihoterapija nosi za sobom niz značenja, pretpostavki, očekivanja na osnovu kojih formiramo svoj stav i odnos prema tome. Nažalost i dalje postoji niz mitova koji se vezuju za tu riječ i mogu da održavaju pogrešnu sliku o nečemu što je veoma vrijedno. Kada dobijamo savjete o tome kako da se bolje hranimo, održavamo kondiciju, kako da budemo uspješniji u svojoj struci i sl. uglavnom to posmatramo kao nešto korisno, potrebno, nešto čemu težimo. Zašto bi bilo drugačije kod njegovanja svojih potencijala i težnji da živimo ispunjeniji život. Jer psihoterapija upravo nosi jednu od veoma važnih životnih stvari - kako da živimo život u skladu sa svojim potencijalima. To nas uvodi u jedan od prvih mitova koji postoje:

Mit: Psihoterapija je samo za ljude sa ozbiljnim problemima i poremećajima

Većina pretpostavki je da je neophodno imati neku “dijagnozu” da bi se psihoterapeut posjetio. Štaviše, ta pretpostavka često dovodi do toga da ljudi jako puno čekaju da bi se obratili, što usložnjava situaciju. Istina je veoma daleko od ove tvrdnje – praksa pokazuje da najveći broj ljudi koji se jave zapravo traže podršku da se bolje nose sa stresovima koje svakodnevnica nosi. Javljaju se takođe porodice i pojedinci koji prolaze kroz teške ili zahtjevne životne promjene, ljudi koji žele da rade na promjeni nekih specifičnih tema (da rade na svojim osjećanjima, poboljšanju odnosa sa članovima porodice, partnerom, da ne reaguju agresivno, da rade na anksioznostima ili depresiji koju svi sa vremena na vrijeme osjećamo i sl.). Ponekad žele da na terapiji čuju neku drugu perspektivu na životne okolnosti. Veoma često klijenti dolaze sa potrebom da rade na tome da žive bolji, ispunjeniji život. Većina savremenih programa i treninga čiji broj raste upravo je namijenjena tome da dostignemo uvid u to kako da živimo u skladu sa svojim potencijalima.

Vjerovatno paradoksalno zvuči činjenica da nauka pokazuje da upravo ljudi koji se kreću na najzdravijoj strani spektra mentalnog zdravlja su otvoreni prema psihoterapiji kako bi sagledali još bolje sebe, izvlačili ono najbolje i samim tim imali i veliki benefit od toga.

Mit: Zašto ići kada svakako imamo prijatelje i sa njima razgovaramo

Terapija je šansa da se u jednom sigurnom i neosuđujućem okruženju otvori priča o vašim osjećanjima i mislima. Jedan od ciljeva je doći do uvida šta je za vas ispravno i prihvatljivo, a ne šta drugi misle da bi trebalo uraditi. To je prilika da se otkrije to što želite i da se radi na ostvarenju ličnih ciljeva. Jako korisno i potrebno je imati socijalni sistem podrške i u njemu smo u poziciji da slušamo i da budemo saslušani, dok smo u terapiji strana koja biva saslušana. Takođe, u terapiji se može sve reći jer je pored vas neko ko je godinama obučavan i spreman da čuje i da radi sa različitim pričama, dok sa prijateljima je određeni stepen cenzure u razgovoru potreban.

Mit: Terapija uvijek uključuje izvlačenje detalja iz djetinjstva i okrivljavanje roditelja

Svrha terapije je, između ostaloga, kako preuzeti odgovornost za svoj život i živjeti ga na način koji donosi lično zadovoljstvo. Većina savremenih psihoterapijskih pravaca je usmjerena na “sada i ovdje”, što podrazumijeva da se radi na aktuelnim dešavanjima prije nego na dubokom zadiranju u prošlost. Ponekad teme iz djetinjstva doprinose nekim aktuelnim problemima, ali ne uvijek. Razgovor o tome, uz vođstvo terapeuta samo pomaže da se krene naprijed.

Mit: Terapija je zapravo zdrav razum

Zdrav razum je nešto što se odnosi na sve ljude, a terapija je prilika da dođete do uvida koji je jedinstven za vas.

Mit: Terapija može trajati godinama i nikad se ne završava

Većina terapija je kratkog oblika (od nekoliko do 20 seansi u prosjeku). Neki ljudi imaju potrebu da idu duže, međutim od same dužine je bitnija posvećenost terapiji i lični rad usmjeren na ostvarenju ciljeva koje ste zajedno sa terapeutom postavili. Različiti su razlozi koji dovode do okončanja terapije, ali se u najvećem broju slučajeva završavaju dostizanjem postavljenog cilja.

Mit: Terapija se samo bavi osjećanjima i podsticanjem klijenta da misli pozitivno

Dobra terapija je pronalaženje prave mjere između potreba klijenata, njihove ličnosti i ciljeva, kao i ličnosti i orijentacije terapeuta i odnosa koji se formira između njih. Postoje različite orijentacije psihoterapije iza kojih stoje različite filozofije i načini pristupa. Budite slobodni da upitate psihoterapeuta koje je on orijentacije i da li je to nešto što odgovara vama. Neke od različitih orijentacija su sistemska porodična, kognitivno – bihejvioralna, psihoanaliza, geštalt i td.

Mit: Terapija je suviše skupa

Cijena sprečava mnoge ljude da potraže terapiju, iako u vašem okruženju može postojati program koji omogućava uz manje troškove ili besplatno da se priključite. U današnje vrijeme materijalne poteškoće su često jedna od aktuelnih tema. Važno je i napraviti procjenu koliko je isplativo ulagati u ovakvu vrstu podrške. Kada se posmatra koliko se na godišnjem nivou  potroši novca na stvari koje čine da se osjećamo bolje kratkotrajno ili površno (pokloni, odjeća i sl. ), sa druge strane je prilika da se direktno radi na svojim osjećanjima. Tu je i pitanje motivacije a i pitanje je koliko novca bi se zaradilo ukoliko bi se uz pomoć psihoterapije uklonile prepreke koje nas vuku od ostvarivanja naših istinskih ciljeva.

Mit: Terapeuti samo mogu pomoći ako su iskusili istu stvar

Opšte razmišljanje je često da tek ukoliko ste nešto iskusili možete da radite na tome. Smatra se da je potreba da je terapeut razriješio istu stvar više potreba za samim razumijevanjem, naročito ukoliko se ranije nije nailazilo na razumijevanje. Dijeljenje istog iskustva je samo jedan put do razumijevanja, a možemo i da imamo slična iskustva na koja gledamo različito. Ličnost terapeuta, njegova terapijska orijentacija, ulaganje u konstantno obrazovanje i sl. imaju za cilj da je terapeut obučen za rad na različitim temama, a osim toga terapeutsko pravilo je da se klijenti usmjeravaju kod drugih kolega ukoliko se oni procijene kao podobniji za rad sa temom sa kojom je klijent došao.

Mit: Ljudi na terapiji leže na kauču tokom seansi

Veoma često se psihoterapija izjednačava sa Frojdom, psihoanalizom i scenama sa televizije kada klijent leži na kauču. Danas se psihoterapija uglavnom odvija u prijatnom ambijentu, gdje su terapeut i klijenti okrenuti jedni ka drugima i aktivno rade na postizanju ciljeva. 

Mit: Terapija je za slabiće

Kada tražimo pomoć ljekara, obrazujemo se, želimo nešto da naučimo, da li to gledamo kao znak slabosti? Nažalost kada je riječ o ovoj oblasti može se naići i na moralni stav da kada imamo neke brige i misli o njima to može značiti i slabost karaktera, pa to stigmatizuje i sami odlazak na terapiju. Upravo je suprotno. Raditi na svojim dilemama znači da preduzimate odgovornost i akciju, za šta je potrebno imati upravo – snage. 

Osim toga, razmislite o pojedincima koji su dosegli uspjehe baš zahvaljujući radu na sebi kroz različite psihološke pripreme i treninge – sportisti, naučnici, javne ličnosti i td. 

Aleksandra Mitrović, porodični terapeut