среда, 8. октобар 2014.

U susret danu mentalnog zdravlja




Svjetski dan mentalnog zdravlja obilježava se nizom kampanja, radionica, treninga širom svijeta koje za cilj imaju kako promociju, tako i smanjenje stigme i diskriminacije vezane za mentalno zdravlje. Samim informisanjem se povećavaju šanse da se otvori prostor za traženjem pomoći. Smatra se da se zrelost nekog društva ogleda kroz stavove i tretmane koji imaju najugroženiji članovi tog društva, članovi kojima je potrebna podrška umjesto osude ili zaziranja.
I danas se problemi u oblasti mentalnog zdravlja smatraju „ludilom“ i često doživljavaju kao neko nepromjenljivo stanje. Kada upitamo ljude šta je to od čega najviše strahuju na ličnom planu, većina odgovara - da ne ostane bez razuma. Ono što može da bude podsjetnik na naše najveće strahove, vrlo često može da izazove i izbjegavanje ili nerazumijevanje kada se sa tim sretnemo u svakodnevnom životu. I pored tehnološkog napretka, inovacija koje postoje u ovom vremenu, tretmana koji se sve više razvijaju, često čujemo kako se prenosi kroz generacije ona koju su naši stari govorili „kada se vjenčavaš, uvijek gledaj jesu li svi u porodici zdravi i razumni“ i pri tome smo svi znali šta to znači i šta sve podrazumijeva. Time su htjeli da skrenu pažnju na jednu važnu stavku u oblasti mentalnog zdravlja, a to je da u nekim situacijama postoji genetska, biološka predispozicija za neka stanja. Što je samo jedan segment cijele priče, ali dovoljan da izazove potrebu da bježimo od nekog ko nosi „neku takvu genetiku“. Kada kažemo da je u pitanju genetika, kao da smo zatvorili sva vrata, stavili tačku i zaključili da tu nema rešenja ni promjene, tj. da situaciji nema spasa.


Sve više se radi na tome da se biologija koja doprinosi razvoju problema u oblasti mentalnog zdravlja poredi sa drugim problemima koje biologija može da nosi sa sobom. Šta bi se dogodilo ako bi gledali na probleme iz oblasti mentalnog zdravlja kao što gledamo na probleme koji se tiču npr. dijabetesa? I pored činjenice da postoji neka biološka predispozicija, postoji i određeni tretman koji je efikasan. Kada saznamo da neko nama blizak ima fizičke tegobe, prvo pitanje je upućeno na to šta je doktor rekao. A kada su u pitanju problemi vezani za mentalno zdravlje, zašto ne bi bila slična reakcija? Kao da odmah neki muk zavlada, ponekad se čuje između redova „pusti to..., ne pitaj o tome...“. Ako ne možemo da vidimo (neka od rešenja su podrazumijevala da se osobe sa ovim problemima sklanjaju, izmještaju u druge sredine i sl...) kao da onda ne postoji problem. A činjenica je da svi možemo biti u toj situaciji, bez obzira na godine, rasu, pol i sl. Život nam često nanosi trenutke koje ne biramo i koji nekada mogu biti toliko teški da prevazilaze naše trenutne kapacitete. Kao i kod fizičkih tegoba, u nekim situacijama postoje promjene u fiziologiji, gdje medikamenti i psihoterapija daju rezultate. Ne znači da je u pitanju neko ko je lijen, slabog karaktera, može – samo ne želi i sl., već se radi o stanju koje zahtijeva pomoć i gdje postoji rešenje. I uz odgovarajući tretman, može se živjeti život u skladu sa svojim potencijalima
Jedna od predrasuda koje vladaju je da su osobe koje imaju problema sa mentalnim zdravljem nasilne. Istina je da nijesu ni manje ni više nego ostali. U velikom broju slučajeva su zapravo češće žrtve različitih vidova nasilja. Druge predrasude se često tiču djece ili starih, problemi koji se mogu javiti se često smještaju u koš „to će se prerasti“ ili da je normalno da su stariji ljudi i depresivni.


Podsjetimo se, niko nije pošteđen mogućnosti da ima probleme u oblasti mentalnog zdravlja. Posljednja naučna istraživanja kažu da je jedna svijetla tačka za različite situacije kojima je svijet pogođen razvijanje globalnog saosjećanja, kroz obrazovanje i širenje informacija. To podrazumijeva da smo u stanju da prihvatimo, razumijemo sebe i stvari koje se nama i drugima događaju. Kada dobri ljudi odgajaju dobru djecu i uče ih vještinama da se sažive, sapate, razumiju i znaju da pruže ruku. Čak i kada samo nosimo taj osjećaj u sebi u stanju smo da povećamo ličnu dobrobit, zdravlje i odnose prema drugima. Kada razumijemo da svi imamo udio odgovornosti, prema sebi, drugome, svijetu. Jer se svima nama mogu desiti problemi. A kada je neko tu da nam pruži ruku i solidarnost, svijet postaje bolje, vedrije mjesto i mi možemo biti sljedeći u tom lancu koji će pružiti ruku.

Aleksandra Mitrović, porodični terapeut

Нема коментара:

Постави коментар