Nedjelja prevencije suicida

Ova nedjelja je označena kao nedjelja prevencije suicida u Americi. Tema koja se sve više otvara, naročito imajući u vidu posljedice do kojih dovodi. Kada je u pitanju suicid može se reći da su pogođeni time kako i krug prijatelja i porodice osobe, tako i sama lokalna zajednica. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je objavila izvještaj o stopama suicida po zemljama. Shodno tom izvještaju, Rusija i Sjeverna Koreja imaju najviše stope smrtnosti, dok se Južna i Sjeverna Afrika nalaze na dnu liste zemalja gdje je suicid jedan od vodećih uzroka smrtnosti.

Shodno izvještaju, preko 800 000 osoba godišnje umre usljed izvršenja suicida, pokušaj izvršenja suicida je mnogo češći, dok se broj osoba koji su pogođeni posljedicama suicida koji se dogodi u njihovoj okolini mjeri milionima. Suicid se smatra globalnim fenomenom, u 2012.godini je zauzeo 15-to mjesto na listi vodećih uzroka smrti, što se računa kao 1,4% ukupne smrtnosti. Jedan od efekata izvještaja SZO je rad na prevenciji i uvođenju interventnih metoda u nacionalnim smjernicama koje se tiču ove teme.

Rad sa suicidom se smatra kao jedan od najtežih u oblasti mentalnog zdravlja. Veoma je važno uočiti lične reakcije na tu temu, jer to uveliko odlučuje kako ćemo se ophoditi prema nekome ko se bori sa suicidalnim idejama i mislima. Ne postoji jedan sasvim siguran predskazatelj da li će doći do suicida, ali postoji veći broj faktora koji se sa njim povezuju. Jedan od zadataka je upravo to, uočiti specifične rizične faktore i okolnosti. Važno je imati na umu da nedostatak ovih rizičnih faktora nije znak da se suicid neće izvršiti, što upravo i komplikuje cjelokupnu situaciju.

Depresija je najviše povezivana sa suicidom. Neki autori ističu da se prije svih izvršenih suicida javila depresija. Šneidman, koji je veoma značajan doprinos dao u ovoj oblasti, navodi kako postoje dvije istine, iako kontradiktorne, o suicidu: kada je osoba uznemirena ili depresivna nikada ne bi trebala razmatrati suicid kao opciju i skoro svaki suicid je izvršen usljed razloga koji su veoma smisleni osobi koja ga izvrši. Smatra se da je veza između depresije i suicida najznačajnija i ukoliko osoba pati od depresije, da je to već jedan od uslova da se tema suicida otvori. Kada su u pitanju depresivni pacijenti, šest dodatnih stanja koja se mogu javiti kod njih se smatraju češće povezivanim sa suicidom: snažni osjećaj anksioznosti, izraziti gubitak volje i zainteresovanosti za svakodnevne aktivnosti, zloupotreba alkohola, smanjena sposobnost koncentrisanja, napadi panike, teškoće i promjene u ritmu spavanja i buđenja.  

Uzrast sam po sebi je slab pokazatelj, međutim postoje uzrasne grupacije u kojima je veći rizik za pojavu suicida. To su stariji od 70 godina, zatim uzrast od 20 do 24 godine, nije očekivan na uzrastu od 10 do 14 godina, dok je veoma rijedak na uzrastu ispod deset godina. Tokom proteklih par decenija dolazi do naglog porasta stope suicida među mladima uzrasta od 15 do 19 godina. Kada je riječ o uzrasnoj kategoriji od 15 do 24 godina, smatra se da je suicid nakon nesreća i ubistva na sljedećem mjestu uzroka smrti. Jedan od važnih faktora rizika je impulsivnost, koja se ogleda kroz izmijenjeno, agresivno ponašanje, bijes, slabu toleranciju na frustracije i sl. Slabe vještine rješavanja problema na ovom uzrastu, uz ostale rizične okolnosti utiču, kao i osjećaj da imaju manje kontrole nad svojom okolinom. Ono što je uočeno u ovoj kategoriji je da je i samo oponašanje veoma važno, ukoliko je mlada osoba imala iskustvo suicidalnog ponašanja od strane člana porodice ili bliske okoline. Često izjavljuju da imaju lošije odnose u porodici, da im je pružano malo pažnje i u tim porodicama ima više nesuglasica, nasilja i drugih problema. 

Statistika pokazuje da kada je pol u pitanju, žene češće pokušaju suicid, dok je kod muškaraca registrovana veća stopa izvršenog suicida. Jedno od objašnjenja je da muškarci koriste i dostupnije su im tkz.letalnije metode - koje vjerovatnije dovode do smrtnog ishoda (npr.pištolji), dok su ženama dostupnije manje letalne metode.

Umjesto vrste religije, više se govori o stepenu u kojem osoba osjeća vjeru kao vrstu podrške. Uočava se da je manja stopa suicida kod osoba kojima je vjera veoma važna, iako i od ove veze postoje izuzeci i ne postoje niz konzistentnih podataka koji bi bili dostupni da se jasnije uoči veza religije i suicida.

Povećane su stope kod osoba koji su rastavljene, razvedene, udovci/e i osobe koje nijesu stupale u brak. Stiče se utisak da zadovoljstvo brakom i djeca djeluju kao neka vrsta zaštitnog mehanizma kada je u pitanju suicid. Za socioekonomske faktore i nezaposlenost se, kao i za ostale faktora koji dovode do visokog stepena stresa kod pojedinca, smatra da mogu da doprinesu cjelokupnoj slici. Visoko stresne situacije mogu biti neka vrsta okidača, iako ni ta veza ne može biti pojednostavljeno prikazana. 

Fizičko zdravlje je jedan veoma važan faktor. Visok stepen za izvršenje suicida se uočava kod pacijenata koji su izloženi hroničnom, visokom stepenu bola, izmijenjenjenim funkcijama tijela, teškim operacijama, gubitku socijalne podrške i sl. Osobe koje pate od HIV-a i osobe na hemodijalizi su takođe identifikovane kao rizične kategorije.  Sama dijagnoza nije toliko važna koliko stepen fizičkog oštećenja, stepen bola i prognoza bolesti. Čini se da hronična bol, drastično smanjenje kvaliteta života i beznađe stvaraju preduslove kako za depresiju, tako i za okončanje života kao jedino vidljivo rešenje. 

Uloga socijalnih i ličnih okolnosti je veoma važna, kao što su zadovoljstvo poslom, osjećaj svrhe i korisnosti, podrška od strane sredine i sl. Osjećaj izolacije i usamljenosti može biti izražen iako je osoba uključena u socijalne aktivnosti, što ukazuje da je osjećaj usamljenosti važniji od same činjenice da li je osoba socijalno aktivna i okružena ljudima. Osjećaj ispunjenosti, svrsishodnosti, produktivnosti i doprinosa se smatraju još jednim zaštitnim faktorom. Gubitak smisla u životu može da povuče dalja pitanja o sopstvenoj egzistenciji. Osobe koje su doživjele skoriji gubitak su takođe pod većim rizikom, a gubitak može da podrazumijeva osim člana porodice ili prijatelja i gubitak posla, statusa, fizičke i socijalne pokretljivosti i sl.

Naročito u kombinaciji sa depresijom, izolacijom i ostalim rizičnim faktorima, zloupotreba alkohola se smatra jednim od rizika. Jedan od načina na koji djeluje je da smanjuje inhibiciju, povećava impulsivnost kod ljudi kod kojih bi prirodni strah umanjio rizik. Zlostavljanje i doživljena trauma se vezuju takođe za povećanje rizika za izvršenje suicida. Osjećaj srama, nerazriješena trauma, stalni osjećaj bola i trpnje koji nastaju kao posljedica toga mogu dovesti do iskrivljavanja realnosti i povećati rizik. 
Kao što je već rečeno, opšta slika nije jednostavna i ne može se svesti samo na procjenu okolnosti za koje se pokazuje da su povezane sa suicidom. Činjenica je da kada se neki od ovih faktora uoče da to više treba da služi kao alarm za potencijalnu procjenu suicida od strane stručnih lica i otvaranje razgovora na ovu temu.